Um je mjera vanjskih zbivanja, tako da se prvo u njemu sve zbiva, pa potom u tijelu kao mikrouniverzumu. Ako um prihvati, tada se i tijelo prilagodi. Ako um ne zna, ni oči ne vide. Ako je um napet, priroda pred njim tada samo glumi objektivnost, a ako napetost u njemu nestane, jezik materije može da uđe u njega onakav kakav zaista jeste. To je prirodni imperativ. Uz njega i zdravlje čovjekovo može da krene prirodnim tokom.

 

Zbir informacija o zbivanju prirode sačinjava mrežu uma u čovjeku. Uz nju, materijalna opažanja se odvijaju u direktnoj vezi sa čovjekovim umnim energijama. Um kao energija i Zemlja kao materija se nalaze u neprekidnoj komunikaciji. Element materije predstavlja prostor, dok njeno kretanje proizvodi energiju pamćenja (vremena) i oni se sažimaju u ljudskom umu. To je zajednički tok u kom živi čovječanstvo. Na makronivou, materija i njena kretanja se sažimaju u planetama, zvijezdama, galaksijama. U prirodi, prostor se manifestuje kao materijalni vid zbivanja, a pamćenje se zbiva kao umna projekcija tog akta. Uzajamno preplitanje tih elemenata gradi matricu na kojoj um operira u trodimenzionom realitetu. U „3D“ prirodi, um je zapravo taj koji vidi kroz oči i opaža. Kroz njegovu pažnju i nepažnju se zapravo odvija prirodni refleks vida tj. opažanja. Mi “okom” uma zapravo opažamo na hiljade senzitivnih “akorda” dnevno i pri tom koristimo moć pažnje . Na zemaljskom nivou, umna pažnja može biti povezana sa muzikom, naukom, jezikom, književnim djelima, dok na makronivou nije u potpunosti mjerljiva a može da predstavlja zbir uvida, vidovitosti i jasnoviđenja.

 

Dok god čovjek gleda materijalnim umom, on se ne može vinuti iznad njega. Da bi otišao iznad, on mora gledati izvan uma i njegovih odjeka. Najzad, čovjekov um će razumjeti inteligenciju viših dimenzija prirode tek kada dosegne nivo sa kojeg one potiču.

 

PLANETARNA VIZIJA ® ~ Iz knjige "Priroda Realnosti" ~ Ivan Mirković