Ana, 27 god. - Podgorica | Decembar, 2017.

 

~ Prva seansa ​ 

​

Ušla sam u seansu sa određenom dozom straha od nepoznatog. Vrlo brzo sam se opustila i otpustila sve negativne misli. Prvih nekoliko minuta nisam osjećala nikakve senzacije. Zatim, počinjem da trnem i osjećam tjeskobu kroz cijelo tijelo, kao da su me tuga, strah i nervoza obuzeli sve odjednom. Kako ovo osjećanje prolazi tako osjećam kako mi se tijelo krivi u desnu stranu i zatim se vraća u ležeći položaj. U naletima osjećam talase toplote pogotovo iznad desne ruke, kao da je neko grije. Tada mi se pred očima pokazuje narandžasta svjetlost, kao da je neko upalio svijetlo u sobi teško mi je da oči držim mirno. Počinje da me obuzima hladnoća iako je u sobi 20 stepeni, toliko mi je hladno da osjećam kako su mi se sake i stopala zamrznuli. Ovaj osjećaj je trajao do kraja seanse.

Kada se seansa završila osjećala sam se kao da sam spavala dugo. Cijelog dana me nisu mogle iznervirati sitnice koje su mi ranije išle na živce. Te iste večeri izašla sam sa prijateljem koji mi se požalio kako je još uvijek mamuran od prethodne večeri i osjeća veliku muku u stomaku. Nakon desetak minuta isto počinjem i ja da osjećam iako fizičkih razloga nisam imala. Zatim, u kafić ulazi djevojka sa tužnim izrazom lica, vidjelo se da prolazi kroz težak period. Pokušavam da ne obraćam pažnju, ali počinjem da osjećam ankcioznost, težinu u grudima, tješkobu... Opet nisam imala nikakvih misli koje bi mogle izazvati taj moj osjećaj, ali sam sebi govorila da će proći i da to nije moje, i prošlo je posle nekoliko minuta. Osim toga, osjećala sam se odlično.

​

~ Druga seansa

​

Za razliku od prve seanse, druga seansa mi je proletjela brzo kao da je prošlo samo 10 minuta. U početku nisam ništa osjetila i onda ponovo narandžasta svjetlost pred očima kao da je neko upalio svijetlo, dok se crni krugovi sužavaju i skupljaju jedan u drugi. U tom trenutku osjećam kako sam sve više spojena sa krevetom, kao prikovana. Iako ne pokušavam, znam da ne bih mogla da se pomjerim. Usta su mi se skupila i osušila. Počinjem da trnem ali samo blago, cijelim tijelom. Iznad mene osjećam kako vazduh struji kao da je nečije lice tačno ispred mog. Zatim osjećam kako je još neko tu sa moje desne strane i kao da hoće da me uzme za ruku. Znam da je Ivan sa lijeve. Nakon toga pokušavam da se skroz opustim i kao da tonem u san. Zamišljam kako Ivanu pričam da sam u toku seanse vidjela neku ženu, i trznem se svjesna da je to san, jer pokušavam da ostanem budna. Počinje bol u kičmi i mišićima, pogotovo u gornjem dijelu ruku, osjećam da bride kao da sam dizala tegove. Vrlo brzo poslije toga Ivan mi govori da je seansa završena.

Sjutrašnji dan mi je bio ispunjen nepravednim stvarima koje su se dešavale. Ipak, nisam reagovala brzopleto i nepromišljeno kao ranije. Pustila sam da sve prođe i osvijestila da ne smijem dozvoliti da me to izbaci iz takta. Čak i kad sam se iznervirala nisam osjetila uobičajene simptome stresa, kao da sam sve posmatrala sa strane. Opet sam osjetila transfer tuđe nervoze kada sam bila u blizini koleginice koja doživljava stres na poslu. Srce je počelo da mi lupa jače, uzbuđenje raste, napad panike, odjednom joj govorim da prestane i da se smiri jer ne mogu od nje da se fokusiram. Uprkos svim dešavanjima primijetila sam kako mogu da gutam bez problema, knedla koja se uvijek pojavi u ovakvim situacijama je nestala.

​

~ Treća seansa

 

Seansa mi je prošla brzo kao i druga. U početku nisam osjećala nikakve senzacije do pred kraj, kada počinjem da osjećam pritisak na potiljku i kako mi se donji dio tijela klati kao na čamcu lijevo-desno sve dok se postepeno ne vrati u stanje mirovanja. Kako se Ivan pokreće tako osjećam još nečije prisustvo ali mnogo kraće nego u prethodnim seansama, čujem i kratko šaputanje sa lijeve strane. Nailazi mi misao – zlatne poluge poređane u veliku piramidu položenu pod uglom od 30°. Na vrhu piramide isijava jaka svjetlost slična sunčevoj samo bijela i obasjava sve poluge. Pred sami kraj seanse osjećam pritisak na tijelu odozgo. Poslije seanse me hvata jeza i hladnoća.
 

Poslije seansi osjećam da sam na mnogo visočijoj vibraciji, raspoloženje me drži tokom čitavog dana, imam dublji san i strpljivija sam što je jedan od mojih najvećih izazova. Mnogo sam zadovoljna i zahvalna.                                                                                                             

Milica, 22 god. | Podgorica

     
"Zahvalna sam, za kratko vrijeme već se mnogo bolje i lakše osjećam. Osjećam da će sve biti još bolje. Imam mnogo manji strah nego ranije, imam veliku volju da se izborim sa tim. Mnogo više izlazim. Nadam se da..." Vidi utisak