Momčilo, 37 god. - Herceg Novi | Decembar, 2015 god.

 

Prva seansa ​

 

U početku prve seanse prvo sam osjetio iznenadni napad raspoloženja, smijanja (kroz glavu su mi prolazili neki smiješni detalji iz života) da bi to postepeno prešlo u neki vid tješkobe (osjećaji tištenja, zabrinutosti, tenzije). Posle toga, dolazi do emotivnog ujednačavanja. To je psihički dio koji se prvo ispoljio, a odmah potom dolazi i do fizičkih reakcija. Osjetio sam kao da mi je u glavi (u njenom centru) pritisnuta neka arterija, tako da mi se javio intezivan osjećaj kuckanja u njoj, u istom ritmu i brzini kako je u tom momentu kucalo i srce. Potom pojačan bol u očima (sličan bol bez pritiska mi se pojavio posle nedavne upotrebe aparata za varenje), duboki bol, kao da je neko prstima pritisnuo očne jabučice, i onda prolazi, nestaje i bol i pritisak. Potom u tijelu sledi osjećaj adrenalina, osjećaj pojačane energije, kao kad se spremam nešto da uradim, pa osjećam ushićenost. Ruke su mi se grčile. Naplavljuje me osjećaj istezanja, kao da sam sabijen pa me neko rastegao, oslobodio od nečega. Osjetio sam hladni povjetarac kako pirka. osjećaj snage, energije u rukama. Kao da mi se tijelo izdužilo. Osjetio sam i vidjeo da bijeli prstenovi prolaze oko mene, (koncentrični bijeli krugovi) kao u stakleniku, a idu prema glavi, u jednom, nepovratnom pravcu. Pred kraj kao da hodam po ivici jave i sna, uz osjećaj izuzetne opuštenosti. Milisekund te dijeli da ne zaspeš, a isto tako i od budnosti. Ne mogu to dovoljno da naglasim, kao neki vid “hibernacije”, zaista. Kao da se razliješ, osjećaj blaženstva, ujedinjenja sa prirodom.