Bojana Ćorović | Podgorica | April, 2021 god. 
 

„Mnogo sam istraživala i željela sam da moje emisije i moje misli budu malo drugačije. Htjela sam da publici, gostima i ljudima ponudim informacije koje do tada nijesu bile objavljene, istražene ili dovoljno poznate. To mi je bilo zanimljivo.
 

I kada tako tragate i idete u tom smjeru, onda vam se nekako uvijek pojave pravi ljudi i upoznate one koje treba da upoznate.

Prema svemu tome bila sam prilično rezervisana. Nijesam bila potpuno nevjerna, ali jesam djelimično skeptična. Pitala sam se: „Kako to Ivan radi? Šta zapravo radi dok ja ležim na tom stolu?“ Sve mi je bilo neobično i iskreno, nijesam u početku razumjela o čemu se zapravo radi.
 

Međutim, kada je počela sama seansa, osjetila sam koliko je prijatna. Sve što treba da uradite jeste da legnete, zatvorite oči i prepustite se. Ona vas nekako dovede u stanje mira i vrati vas sebi. A to je danas veoma teško, jer smo svakodnevno bombardovani ogromnom količinom informacija i gotovo da zaboravimo kako izgleda biti miran sa sobom.
 

Sjećam se da mi je Ivan tada rekao: „Pusti misli. Neka dolaze i prolaze. Samo ih pusti.“ I zaista je tako bilo.
 

Ta prva Rekonekcija bila je veoma specifična za mene, jer su moje ruke same počele da se pomjeraju prema određenim tačkama na tijelu, prema glavi, stomaku, rukama… Kao da me tijelo samo usmjerava. Kasnije, kada sam počela da uvodim vježbe i rad na sebi, shvatila sam da je to bio neki znak: „Tu je problem. Tu treba da radiš na sebi.“
 

I tako je sve krenulo. Rekonekcija po Rekonekcija, korak po korak, dok nijesam došla do Lične Rekonekcije, koja se radi jednom u životu. Poslije toga su stvari počele nevjerovatno brzo da se mijenjaju i raščišćavaju. Moj odnos prema ljudima, informacijama, prijateljima, porodici… ništa više nije bilo isto. Počela sam da gledam stvari iz druge perspektive i shvatila da postoji mnogo toga duboko zakopanog u meni što nije bilo spremno da izađe dok mu sama nijesam otvorila prostor za to. Imala sam blokadu u komunikaciji. Nijesam umjela ljudima da prenesem ono što osjećam ili mislim. Sve sam pokušavala sama da nosim, a onda bih se samo povukla i čekala da vrijeme pokaže svoje.
 

Dobila sam mnogo važnih lekcija, ali su neke od njih bile veoma teške. Često sam se pitala: „Zašto mi se sada dešavaju ovako loše stvari?“ A zapravo, život mi je samo pokazivao ono što treba da vidim i razumijem. Vremenom sam naučila da ono što dolazi iz spoljnog svijeta ne mora automatski da postane moje uvjerenje. Tuđa iskustva nijesu moja iskustva. Tuđi način ponašanja ne mora biti moj. I to što se neko ponaša loše prema meni ne znači da sam ja pogriješila ili da sa mnom nešto nije u redu. Shvatila sam da su ljudi često naše ogledalo. Kroz njih možemo da vidimo sebe, svoje obrasce i svoje reakcije. A kada to osvijestite, to ogledalo postane mnogo jasnije. Tada su se neki ljudi prirodno udaljili iz mog života. Bez svađa, bez konflikata, jednostavno smo krenuli različitim putevima. Oni koji je trebalo da ostanu, ostali su. U početku mi je to bilo teško. Pitala sam se šta se desilo i zašto se sve mijenja, ali sam kasnije razumjela da neke osobe jednostavno nijesu bile dio mog daljeg puta.
 

Kroz Rekonekciju sam počela mnogo jasnije da razumijem odnose i ljude oko sebe. Takođe, počele su brzo da dolaze nove informacije, novi ljudi, prijateljstva i prilike. Nakon toga su uslijedile velike promjene u raznim segmentima života: promjena posla, drugačiji način komunikacije, napredak i finansijski i poslovno. Mnogo toga se promijenilo. Najljepši osjećaj bio mi je taj što se sve nekako posložilo. Kao da su stvari konačno došle na svoje mjesto i počele da imaju smisla. To mi je najviše značilo.
 

I ljudi koji su ostali uz mene vremenom su se promijenili. Odnosi koje danas imam mnogo su iskreniji, stabilniji i zdraviji. Sada imam mali krug ljudi sa kojima osjećam pravo prijateljstvo, povjerenje i bliskost, nešto što ranije nijesam imala na taj način.
 

Zbog svega toga osjećam veliku zahvalnost, sreću i ponos. I dalje redovno idem na seanse Rekonekcije i uvijek bih se rado ponovo vratila tom iskustvu, čisto da se opet malo rekonektujem.
 

Jednostavno mi prija taj osjećaj.“

BOJANA ĆOROVIĆ, NOVINAR I TV VODITELJ.

​